Čitatelju!
Primijetio sam da u zadnje vrijeme (otkad sam objavio ovaj zadnji post) nije bilo puno posjeta na blogu. Možda zato jer su ljudi pomislili da prestajem pisati zauvijek. Zapravo ne prestajem pisati zauvijek, ali ovo više neće biti centralno mjesto na kojem ću objavljivati tekstove. Novo mjesto na kojem ću nastaviti svoju blogerašku karijeru je na www.2bgay.net. Službeno od danas imam vlastitu domenu na kojoj pišem svoj blog.
Ujedno je ovo i posebna prilika. Naime ovaj blog je krenuo točno na ovaj dan prošle godine što znači da slavi točno godinu dana postojanja. Kad se sjetim što se sve odvijalo na ovom blogu drago mi je jer to znači da sam ipak ostavio nekakav trag. Nažalost nije uvijek bilo ljudi koji su odobravali moje teme, ali i takvih treba kako bi mogao znati što pisati. Hvala njima. Hvala, zapravo svima jer su svi uspjeli doprinijeti ovom blogu. Jer što je autor bez svojih čitatelja? Kao što sam čuo nedavno - Glazba nije ništa sve dok ju netko ne sluša, tek tada ona postaje umjetnost.
Tako je bilo i na ovom blogu. Svega. U početku sam krenuo u potpunoj anonimnosti, ali s vremenom su moji prijatelji otkrili da je to moj blog. Nitko nije protestirao, što znači da sam odabrao prave prijatelje. :)
Eto, ovo je ukratko, od danas nadalje ovaj blog će ostati online, možda stavim pokoji tekst istovremeno ovdje i na svoju domenu, ali uglavnom ću pisati tamo. Nadam se da će vam se svidjeti izgled mog novog bloga, još nisam uspio pohvatati sve kodiranje pa možda malo nezgrapno izgleda, ali sam ga doveo do maksimuma do kojeg sam mogo doći s trenutnim znanjem. :)
Nastavljamo se čitati. :)
2bgay
Tako sam odlučio nazvati ovaj tekst jer mi nekako odgovara ono što ću (još uvijek možda) pisati. Pisati ću o tome što se sve u zadnje vrijeme odvija u mojoj glavi. Što planiram, kroz koje faze prolazim i kako to rješavam.
U zadnje vrijeme prolazim kroz fazu s toliko opterećenja da sam ih jednostavno sva isključio i stavio sa strane. Situacija na faksu mi je teža malo zbog nekih stvari koje sam si naravno navukao tokom semestra. Pa su tu onda i neki intimni problemi koji me muče lagano. Muče zato jer imam neke druge probleme koji nisu intimni. Naime, intimni problemi postanu pravi problemi tek tada kad imam druge probleme jer tada prednosti postanu nedostaci. Naime, nemam nekoga s kime bih mogao pričati kad bih mogao i kad bi meni odgovaralo i tko bi me shvaćao u potpunosti. Prije sam za to imao meni jednu od najboljih prijateljica - A. Danas je isto imam, ali ona ima i svojih problema i svoj život pa se ne možemo svakodnevno viđati i pričati. Kao što smo to nekada činili. Zbog toga ona nema vremena puno za mene, kako niti ja za nju. Iako vjerujem da potreba postoji obostrano.
Kao posljedica toga sam postao šutljiv i indeferentan prema svemu. Ali ipak opet osjetljiv na više sitnica nego prije. No, držim ih u sebi i tjeram dalje. Ne znam čime su moji problemi potaknuti da me tako privremeno promijene, ali možda je neka takva promjena i dobra za mene. Trebam si dati malo mira, puno promišljanja o sebi i pokušati promijeniti neke stvari na sebi. Na nekima sam već konkretno i uspio, dok na drugima još moram. Ipak, ne bih mogao to bez prijatelja. Da nije bilo njih ne bih počeo toliko izlaziti. Naime, već nekoliko godina imao sam problema s izlaženjima. Očekivao sam puno kao što sam nekada mogao očekivati, a dobivao malo. To je rezultiralo razočaranjem i lošim raspoloženjem te na kraju nepostojanjem želje za izlaženjem van. Hvala Bogu u zadnje vrijeme se družim s ljudima koji isto imaju potrebu izlaziti lately pa ono. Izlazimo zajedno. Oni na koje se to odnosi prepoznat će se ovdje. Valjda, ako misle da su se prepoznali neka ostave komentar, a dobrodošli su i ostali.
Mislio sam neki dan kako bih mogao napisati tekst pod istim ovim naslovom ali pisati o tome kakva sam osoba. No, ipak neću, ne još. Kroz život sam naučio da ako želim da tajna stvarno bude tajna da ju trebam odati samo sebi i nikome više. Bar još nisam uspio naći nikoga tko ne bi više nikada spomenuo moju tajnu, pa čak niti preda mnom.
Ovaj tekst izgleda ko oproštajni. Ili ne? Ali svakako je na neki način oproštajni. Naime, definitivno sam odlučio napustiti ovaj blog kao primarni i koristiti ga samo kao sekundarni. A dalje nastaviti pisati na privatnoj domeni. Nažalost, svjestan sam činjenice da ću ovdje puno toga ostaviti. Blog će ostati ovdje i neki tekstovi bi se trebali objavljivati i ovdje u svrhu privlačenja pojedinaca na moju privatnu domenu. Uvjeren sam u uspjeh privatne domene, ali ipak ću se tamo ispočetka morati snalaziti jer je to neka vrsta novog početka. Nadam se da će mi čitatelji sadašnji pomoći.
Eto to bi bilo to lijepi moji. Neznam što dalje da kažem nego da i vama želim dobro i zadovoljstvo jer svi to zaslužuju. Ja sam, vjerujem, na kraju jednog puta i na skretanju u drugom smjeru, nadam se da ću dobro odabrati. :)
I za kraj jedna poučna - Ako si peder, po zakonu nisi ko ostali, poseban si. Ali ne u dobrom svjetlu.
2bgay
Hm...reći ću odmah na početku da je na to pitanje malo teže odgovoriti. Naime, ne postoji neka univerzalna formula kako shvatiti da si peder. To otežava sama činjenica da je u društvu seksualni odgoj zanemaren, a i također činjenica da ne postoji puno 100-postotnih pedera ili 100-postotnih heterića. Mnogi smo mi tu negdje između te dvije krajnosti. Ja sam recimo kad sam ušao u pubertet počeo lagano osjećati da me više privlače dečki nego cure. U početku se to moglo primijetiti samo na polje genitalija. Kurac mi je bio zanimljiva stvar u "Smokva like stuff" časopisima u odnosu na sise i pičku (jel ovo uvredljivi izraz?). Naime psihološki se čovjek sporije razvija u pubertetu pa se onda emotivna privlačnost sporije razvije (bar kod dečkiju jer mi učimo o svojoj spolnosti preko genitalija pošto su vani, dok cure uče više emotivno jer one ne mogu svoje genitalije vidjeti - čitah u Seksopediji) u odnosu na fizičku. Kako sam stario dečki su me više privlačili i emotivno pa sam se tako i zaljubio (glupan ja).
No, koliko god ja filozofirao o tome kako sam prolazio faze i kako sam ja zapravo brzo shvatio da me dečki privlače moram napomenuti da je u mom životu imala veliku ulogu TV. Naime, ja sam razlikovao pojmove homoseksualci, heteroseksualci već sa otprilike 10 godina (znam to jer se pouzdano sjećam kad sam ko klinac na ulici igrajući se s drugom djecom objašnjavao što je to :D) jer sam gledao dosta telke i bilo je nekih blagih priča tamo o tome. Napominjem, tv nije utjecao na moju seksualnost, samo na prepoznavanje nje same. Zato smatram da ljudima fali edukacija i to ona dobra - objektivna i kvalitetna sa svim činjenicama, prednostima i nedostacima.
No, danas je jedan još uvijek pristuan problem u homofobičnom društvu taj da ljudi koji i jesu drukčiji od heteroseksualne većine negiraju sami sebi svoju seksualnost što utječe na kraju krajeva pogubno samo na njih same. Moglo bi se reći da pokušajem da se zaštite zapravo postanu autodestruktivni. Takvi ljudi imaju viziju zajednice ko da je jako opasna i kao da ne bi imali izlaza kad bi živjeli svoju pravu osobnost pa pokušavaju zadržati sigurnost unutar zajednice, no nakon dosta vremena ili puknu ili ipak shvate da trebaju biti slobodni.
Na pisanje ovog posta potakao me komentar nesigurnog. Uvijek mi je žao ljudi koji ne mogu shvatiti što su. Iako su možda i bipsići. Nažalost ti ljudi ne mogu baš samo tako probati s nekim. na str8 sceni (po meni u hrvatskoj) velik je problem mnogima kad netko tko nije siguran u sebe želi probati s njima. Dok opet je rizik s pederima jer se velika većina ne može samo tako vezati zbog čega je problem objema stranama pokazati neodlučnome kako je i jedno i drugo dobro. Na kraju neodlučni ostaje i dalje neodlučni. :(
Ali nesigurni, da ti kažem. Dopusti da se družiš s ljudima, budi slobodan i zabavljaj se. S vremenom ćeš naići na dečka/curu koji će ti se svidjeti i tada ćeš znati što si. Do tada ako želiš budi u vezi s onim tko te privlači (bio to dečko ili cura) i vidi kako će ispasti. I zapamti da se često mnogi problemi ne mogu riješiti ako se stalno razmišlja o njima. Zato ti preporučujem da se opustiš, ne razmišljaš o tome stalno bilo gdje bilo kada. Znam da je teško shvatiti izraz "Pusti neka ide u svom smjeru", ali jednom ćeš shvatiti i nadam se da ćeš do tada znati što si i da ćeš biti sretan zbog toga i pokušati živjeti kao svaka druga osoba (rekao bih normalna ali bi onda mnogi to interpretirali kao pro str8 stav).
2bgay